|
××APDEJT .Drag you down.  Lijep, sunčan dan. Sve je u pokretu, svi nešto rade. A ja. Ja čamim doma. U svom umoru, neispavanosti, dosađivanju and so on. Sinoć je bilo lijepo, bajno, super. A možda i nije. Zašto sam dobila dojam da mi je svaka subota ista? Tumorov skul. Opet ići u ustanovu, zgradu, u kojoj ja ne vidim svijetlu točku. Izuzevši nekolicinu prijatelja nemam ništa tamo. Ništa me ne veže za to. Ponekad pod satom zamišljam da sam na drugom mjestu, u drugom gradu, na drugoj planeti. Samo ne tamo. Na drvenoj stolici, u tmurnom razredu osjećajući u zraku prisutnost tisuće osjećaja mojih kolega, kod nekih podosta slično stanje kao kod mene,osjećajući ulizivanje profesorima od strane nekih učenika, osjećajući umor, osječajući jednoličnost i . Muka mi je. Najgore je kad sve to prekine glas profesora koji izgovara tvoje ime. Nisam dobro. Zapravo niti neznam šta mi je. Osjećam se kao da sam u nekom gumenom balonu i tamo živim i ništa ne dopire do mene. Balon sprječava da dokučim što ne valja. U čemu je problem. Ma..problema nema, sve ide kako treba. A ipak. Nešto mi neda da budem na miru, nešo kopka moje osjećaje, tjera me da se osjećam... nelagodno. Gledam TV. Kako smo mi u kurcu. Naš program, pa to je ljudi za nevjerovat. Već dugo nisam gledala neki dobar film za koji sam se stvarno zainteresirala. Kao što je bio npr. Rekvijem za snove. Aww. Nemate pojma kako sam ga doživjela. Osjećala sam Marionino gađenje prema sebi, bol Harrya, ovisnost njih dvoje, neodlučnost, njihovu ljubav.  Neopisivo volim taj film. A ovdje mogu spomenut i slagalicu strave I i II iliti Saw I i II. :) Moram učit povijest. Ovaj apdejt sucks. Znam. Ali moja inspiracija je isprazna, umorna, nema je, napušta me. Jedino šta me sad zanima u vezi bloga je to da bi se mogla stalno brčkati sa tim dizajnima. To mi se sviđa da. :) Možda bude koncerta ovaj vikend opet, o da. držite fige.  Ž. ××××××××××××××××× EVO... Promjena dizajna. Našla sam na deviantartu slike ove cure. I jednostavno....prekrasna je. Pa sam je stavila. Na neki način sve slike prikazuju mene. Ne po ljepoti hehehe. Volim lijepe cure. O da. Kad bi vi znali hehe. Imam na kompu mapu punu lijepih cura. Nisam lezbijka, nemojte to sad odmah pomislit. Volim i ljubim i živim za muški spol. Ali kod ženskog me fascinira ljepota. U nekim određenim stvarima. Čist primjer je ova cura. Volim prirodnost i to da kad je pogledaš da se možeš zamisliti...i tri dana je proučavati. Pogled, usne, sve. no...dosta o tome. Jedna jako dobrauberkrasnapank vijest. Bila sam na koncertu sinoć...ou jea.  Svirala su dva benda. U jednom od njih svira moj čo. [onaj post dole...eh desio se...ali sad je opet divno. ah jebiga.nemožem bez njega ni on bez mene;)] I bilo je fenomenalno, predobro su svirali, predobra atmosfera..ja bi još. Kad bi sve to malo češće bilo. Ali neću kukati, sad sam se izguštala. Povratak u 5 i pol ujutro, nije bio baš pametan jer se ja danas nemogu ni pomaknuti..boli me sve sve..svaki dio mog tijela. A sutra škola a-a-a. Nije dobro. Šta bi ja još mogla reći. Ma ništa pametno. I ovo malo mozga šta imam je umorno. Tako da ovo je jedan od onih glupih kratkih posteva gdje-sam-bila-šta-sam-radila. Možda bude apdejt.  Pa pozd |
|
"Ovde je kraj", reče ona "Ja odlazim. Mislim, čemu zavaravanje kad ti više nisi ti. Ovaj tjedan. Nešto najgore. Nisam mogla zamisliti da ću toliko zamrziti ovaj tjedan. damit. Damit, damit, damit i sve. U ovom tjednu sam izgubila ono što sam najviše voljela. Ono u što sam najviše vjerovala. 10 mjeseci sreće. Pa nemogu vjerovat da mi se to dešava. Da se samo odjednom srušilo sve. Sva moja nadanja i svi moji razlozi za sreću. jeli to pošteno? Da li postoji neka sila iznad nas? "Bože pomozi", zoveš i shvataš niko ne čuje tvoj glas. I kao da si hteo da dohvatiš nebo da iz njega iscediš krivca za sve ružno što se dogodilo Kad tamo sivi oblak spava- ničeg osim beskraja. Možda me netko kažnjava. Ali neznam ni sama za što. Ali jeboga led taj netko, možda netko tamo gore, za neznam što, kažnjava me na najgori mogući način! Ali gotovo je. 10 mjeseci izbrisano je u dvije poruke. SMS. tekstualne jebene poruke. Suze nisu više ni bitne. Ma ni nemam ih više. Niti nemogu misliti na to više. Stavljam točku. A ostalo.? Ostalo je u kurcu također. Škola je saker kao i inače. Nemam volje. nemam želje. To nisam više ja. Muči me svaki predmet, ja neznam, nevidim razloga zašto sam upisala uopće tu školu jer nisam zainteresirana za apsolutno niti jedan predmet. Niti jedan. Svi imaju neku želju, ^ja ću pravo upisat^, ^a ja ovo,a ja ono, ona tamo će ono^ znate koji je moj odgovor. Ja neznam što ću. Možda niti ništa ni neću. Možda, neznam, možda, neznam,možda?neznam. Daj proklete riječi odjebite od mene. Ne želim biti više vaš rob jer sam previše umorna. Poželim zaspati. I sanjati da sam u svijetu. Svijetu. Ali ja neznam ni kakav svijet ja želim. isusbog ja nisam normalna.  Odvedite me sa lica zemlje. U nepoznato. U beskrajno. U dosadno. Da tamo patim jer to i zaslužujem. Možda samo želim svijet sa njim. Možda. Ajd u pm. Al nema nikoga osim hladnog odjeka i čudnog mirisa u mojoj sobi. Ma ne, nisam ja emo kid in love, i želim-se-sad-rezati cura. O ne. Nikako. Nemam ništa protiv Emo glazbe. Nemam ništa protiv nikakvog žanra. Svatko voli ono što mu paše :) Ali imam svoje mišljenje o svakom žanru, samo da se zna :) Jednostavno, pogodilo me, 10 mjeseci veze izbrisati u pola sata, pogodilo me jeboga. Ne želim to nikome. I primjetila sam. Držim se dobro u javnosti. Fasada je još uvijek jaka. Ali u sebi. Bolje da ni neznate. Uništila bih svaku svoju stanicu svoga tijela jer nemam više osjećaja. Nikad me nije nitko toliko psihički umorio. A najgore je to.on još voli.a i ja. I u tome je stvar. U tome ova besmislenost posta. U tome six pack. Inače, six pack jako volim slušati. Riječi su mi savršene. Savršeno mi pašu. Savršeno. Ali on je sad postao bend koji jednostavno nije kao prije. ne on samo po sebi. nego ljudi. Ljudi kvare sve. Oči ko u psa, to sam kao novi ja, tužan bezvezan i veran svojim željama. A osjećam se tako dosadno i glupo. Kad sam sebi dođeš dosadan i glup, to mora da si veri skrenuo sa puta GospodnjegaNašegaPravoga. Eh da. Bila sam u Italiji. I čudan mi je bio taj put. Prvo, kad smo prelazili granicu. Slučaj me odveo u malenu zemlju postojbinu berze bez granica. Ma neznam zašto, ali uvijek kad prelazim granicu, i vidim se one užasne pandure, namrgođenih, mrzovoljnih lica, osjećam se kao da bježim. Bježim nekamo. I strah me. Ako nemogu prijeć? Ako me jedan od njih zaustavi? Nisam se smirila dok nas nisu pustili. Nebo je bilo potpuno sivo, osjećala sam se kao da ću s one strane granice nači svijetlo. I svaki put se tako osjećam kad sam na granici.  Ali ono s druge strane granice mi se nije svidjelo. Nije bilo svijetla, nego još gora i gušća magla. Ne sviđaju mi se ti gradovi puni nervoznih ljudi na cesti, koji se guraju kao mravi u mravinjaku sa cigaretom u ruci. Svi idu prema nekom cilju, i dok ih tako promatram, kao da ih skidam, razotkrivam. Pješački prelazi su predugi. Crno..bijelo..crno..bijelo..crno..bijelo. Ma predugo. Pri povratku nisam promatrala ništa. u glavi mi je bilo ništa. Dobila sam poruku. "Slušam diverzante. o kako me podsjećaju na tebe. fališ mi." I samo što me pogledao sasuh mu u uvo te reči, tako teške. × Odgovorila sam. "Poslušaj ovde je kraj--six pack. Zaboravi me. Nere Maitea." Grcajući u suzama. .....  Fin. |
|
heh da :) i tako prođe ovaj jadan tužan dan pun čaja od šumskog voća, lekadola i maramica, izritiranog nosa, sa nakraju trunčicom ljubavi, od 45 minuta. Jebemu romantiku.  Zamisli da se vrijeme može zaustaviti. Pitam se koji bih trenutak u životu zaustavila da traje bar malo duže da mogu? Koji dio života mi zapravo najviše znači? .. Ja sam tek sad skužila da se ja pola svog života ni ne sjećam. Ovo je žalosno o da. Proletih kroz godine svoga života ne ostavljajući trag, ne ostavljajući uspomene ništa. praznina. O periodu svoga života nemogu da kažem jednu lijepu riječ. A zašto? Ne zato jer lijepih trenutaka nije bilo, nego zato jer sam kroz dane, tjedne, mjesece prolazila sa glavom u oblacima, sa svakidašnjom rutinom koja je izbrisala i one male posebne stvari. Pobogu, nesjećam se djetinjstva svoje sestre, a frendice mi se sjećaju kako mi je mama izgledala dok je bila trudna. I tako dok gledam obiteljske slike, osjećam se loše. Ne naviru mi uspomene kao drugima, nemam o čemu pričati, lažan smijeh. Koliko to god izgleda smiješno, mogu reć da je vrlo deprimirajuće. Zato jer, istina je, nisam ja zanemarena u obitelji, o ne, nikako ali u tim trenutcima osjećam se upravo jadno, izbačeno iz sve te obiteljske sfere. °°to je šta se tiče familiy stuff. Dok je drugačije sa npr, školom, sjećam se tako nekih banalnih sitnica, i nimalo mi se ne sviđa moje prijašnje razmišljanje o određenim stvarima. Kajem se zbog par stvari i situacija u kojima sam trebala drugačije postupiti, pa makar dati onu prokletu bubble gum žvaku ivanu kad ju je već toliko htio.  To je period kod djece koji mrzim. Kada djeca postanu sebična i kada se počnu pretjerano dokazivat, natjecat se međusobno. Svađati se, spletkariti....argh djeca su u toj fazi užasna. U toj fazi bila sam i ja, i sreća da sam izašla iz nje još dok nije zagustilo. ¤ A sad, naprimjer, ovo ljeto, ovo ljeto me je toliko promijenilo, toliko iskustva sam stekla, toliko ljudi upoznala, različitih ljudi, i dobrih i pokvarenih, i nije bilo one monotonije kao i prije, svaki je događaj imao važan udio u svemu, voljela sam, kad bih legla, ponovno prevrtjeti cijeli film cijelog dana razmisliti polako o svemu, izanalizirati sve, uvidjeti moju neku grešku ili neznam...to prije nikad nisam radila. Nije mi to nitko ovo ljeto šapnuo, nego jednostavno prije nisam imala potrebu za tim, a sada je imam. sada nemogu bez toga. Možda je ovo zrelije. Možda sam ja zrelija. Možda bez možda. Naučila sam i da moram se kontrolirati i prije nego što nešto kažem opet dobro razmisliti, zato jer je to nešto nevjerojatno kako čovjek može zapamtiti sve što si ti krivo rekao, ili se jednostavno krivo izrazio, i koji problemi mogu nastati iz takve jedne banalne krive rečenice. Šta se tiče mog stava, o glazbi, politici, u što ubrajam anarhizam i cijeli splet razmišljanja o svim drugim političkim teorijama, to apsolutno zadržavam za sebe. Jer : ××ja se nisam rodila kao anarhistica niti bilo šta, rodila sam se kao običan čovjek i neznam sve, jednostavno radije ću čitati o svim tim stvarima zato što me stvarno zanimaju, i nadopunjavati svoje znanje, ali u društvu ne pokazivati moju zanimaciju za takvo nešto, jer radije bih se pokopala. Prvo, ubili bi me ljudi, djevojke oko mene koje su vidjele a u krugu na zidu i nafurale se na to sa pitanjima a jel mi moš malo to objasnit, mislim ja znam da je to bezvlašće ali čula sam da tu ima neka caka još...aaa. die. Drugo, Ubili bi me stariji ljudi, uberkul pank is maj life-klinke-mlađe-neznate-da-ste-žive,-umrite-ljudi, koji bi mi se sprdali da dođem u školu sa kolekcijom zakrpa koje imam, music against fascizam, itd. počela bi pitanja. A ja se ne osjećam spremnom za dati odgovore na sva ta pitanja.I to je moje pravo. Psihički bi me to...**. nemam potrebu, tj. neželim se nikom dokazivat. želim biti pritajena Ne da mi je bitno mišljenje drugih o meni, nego o mišljenje drugih o stvarima u koje vjerujem. Nebih se dobro osjećala kada nebih mogla potvrditi nešto što me zanima, ne znati nešto o tome, nemati informacija o tome. A štaš. Takva sam. Pitanje: šta slušaš? odgovor moj: glazbu koju volim. i točka. i zarez i upitnik i uskličnik. ×situacija×: Cura i dečko se upoznaju. I svide se jedno drugom. Izlazak u subotu. i još jedan. Ajmo probat vezu, makar se ne poznamo dobro. Sve super sve bajno. I cura upadne u dečkovo društvo. Kad tamo, od jednog frenda sestra, počne da širi tračeve kako je ta cura kurva, glupa. A zašto? zato što je ta sestra zaljubljena u curinog dečka, i ova je kuja i kurva što je bila s njim, i što su sad skupa. Uzmite u obzir da cura nije poznavala ni svog dečka dobro, niti frenda, niti sestru od frenda. Ali po njoj se i danas sere jer Ona je kurva. Fakof sestro. ...×kuda ide ova hendikepirana nacija×...  Cure, nemojte tako. so, budi te mi zdravi. Protiv temperaure...lekadol 500. [ljubim. :-*** ] |
|
× so hir aj em. Doma ××××× umjesto u školi. Okružena tabletama, čajevima, toplomjerom i svim tim pizdarijama ××××× umjesto školom, klupama knjigama, i svim tim pizdarijama. Okružena, TV-om, kompjuterom, discmanom, i svom tom jebenom tehnologijom ××××× umjesto sa prijateljima i svim tim jebenim ljudima.  Blago meni, ha? × Mah...iskreno ne. Danas bi bio zajeban dan u školi jer sam mogla i odgovarati nešto, ali ipak koliko god da mrzim to mjesto, toliko ga i volim. I danas bi radije otišla u školu nego čamila doma. ×  Valentine's day. Ne dobro. × A neznam šta to uopće znači. Ali znam da sam sretna. Koliko god da je taj dan meni beznačajan i kao svaki drugi...ja sam sretna. Sretna jer imam s nekim biti na taj dan. Imam s nekim biti svaki dan. Netko me voli, netko me želi. O da, to je super osjećaj...koliko god da je problema bilo, ofucano je to za reći ali prava ljubav može pobjedit sve. Naravno uz ogromnu količinu tolerancije i poštenja. Ali i poštovanja prema njemu i sebi. Pa...mogao bi dobiti onu milku bombonjericu  I tako. Planeta Eskoria. Ke bonito es vivir hehe, nebih znala kako se piše točno, ali get de point...  Jel je? jel je lijepo živjeti danas u ovom svijetu? Pa recimo, meni doma ovdje ništa ne fali. Imam sve šta mi treba, ima stvari koje me čine nesretnom, ali vjerujte da ove druge, koje me čine sretnom prevladavaju. I šta sad. sve je za pet. the world is pink. E pa nije. U ovom svijetu je lijepo kao i u šupku od krave. A mi toga nismo svijesni, nisam ni ja. Željela bi tako...da, još jedna želja u nizu....otići na putovanje i upoznati svijet. Svijet. Sve njegove dobre i lijepe strane, ali i one ružne. O da. Idem. Kad tad. yep, yep. Neznam kako ni kada, ali to mi je san. Potrudit ću se da ga i ostvarim. como me pongoooooo como me pongoooo.  o jea. |
|
khm. priprema. pozor. sad. pišem post. prisilila sam se na to.. makar nema smisla.× ×a šta je uopće smisao. ×nešto što me jebe. jebe me u mozak smisao nečega. ×smisao nečega čega se ja bojim. ×ali još nisam otkrila pravo značenje smisla kojeg se ja bojim. omg. bojim se smrdeljika. ( ružne zelene/smeđe/kenjaste bube koje lete i zuje jako, i smrde jako kad staneš na njih, i ja se toga bojim jer kad sam bila mala nosila sam naočale s velikom dioptrijom i smrdeljika mi je sletila na naočale dok sam gledala marisol i ja sam samo odjednom vidjela samo nju. u x100 stanju, gigantsko kenjasto biće ispred mojih očiju. završila sam ispod stolića u dnevnom boravku. ) ----------> nemam riječi za sebe. ja bi bila mala opet.  Ali onako da imam 1, eventualno 2 godine, i da opet sve promatram, pokušavam shvatiti, sve da mi je zanimljivo,(valjda sam to radila) da neznam za nikakve svađe sa roditeljima, da neznam za definiciju države, državnih tijela i da neznam uopće za udp, da ne moram zamarati svoj mali mozak sa likovima i karakteristikama povijesnog romana augusta šenoe. daj. nije fer. želim to. Želim neki koncert opet. aaaaa da. to. baš to. to bi me.......vratilo u život naš svagdašnji. koliko dugo nisam vidjela ništa takvo...propalo je sve. i onaj najdraži prostor..AAA sjećam se moj prvi izlazak+prvi konc. ja sam bila. nema ni tu riječi za opis. ali baš svaki vikend je bilo nešto, živih za taj vražji petak.  A sad, sad se preživljava za jadnu subotu koja započinje u kafiću, i onda ti preostaje jedino mjesto u kojem se nećeš pretvoriti u kocku leda, mjesto u zvuk tuc tuc. Deprimirajuće. I trudiš se. Stvarno trudiš se da se i tako zabavljaš, sa društvom. jer ako već određeni ljudi dolaze tamo koji tvrde za sebe da su uber alternativna, nedodirljiva bića, i čame u kutu, prićajući za druge kako su se prodali ovo ono. onda neka ni ne dolaze. Ja sam se prodala, pazi prodala, jer se uz litru, dve bambusa zajebavam i plešem sa mojim omiljenim sekši frendicama za koje bih apsolutno sve napravila, koje smatram božicama, i sa mojim najdražim ljudom, vejikim ljudom koji je kao bebica i ja sam se prodala. Ma ajte vi svi u pizdu materinu koji to kažete. Kad budem na koncu bit ću to ja. na tuc tuc, nema tuc tuc, na tuc tuc su moji prijatelji, prijateljice, i teška zajebancija, bila u pozadini opera, mozart, shakira ili neznam šta već. Tako da to razjasnimo. već jesmo da. jesam. ooo kasno je. ooo jel je? ooo ma nije! A neznam šta bi još izblebetala. Ima li uopće smisla? ne, opet taj glupi smisao, ubit će me. Sad mi je palo na pamet da pišem o vremenu............................... a a. ovo nije dobro. idem ja. o da.  fin. |
| < | ožujak, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
